Obitelj Pernjak je kroz cijelu svoju povijest vezana uz otok, težački život te ljubav prema ovčarstvu. Oduvijek je poznata po proizvodnji vrhunskog Paškog sira, skute i paške janjetine. Obiteljska tradicija datira još iz daleke 1890. godine , a i tada je bila garancija kvalitete baš kao i danas. Davne 1960. godine djed Ante i baka Tonica, Paški sir proizvode u domaćinstvu, a plasiraju ga kroz svoju konobu koja je ujedno prva u Kolanu i među prvima na otoku. Sir ponajviše prodaju stranim gostima iz Italije, što nas čini prvim izvozunicima Paškog sira izvan tadašnjih granica države.
Početkom 90-ih godina 20. stoljeća Dubravko Pernjak okreće se intenzivnom stočarstvu i povećava stado na 150 muznih ovaca, a samim time i proizvodnju sira. S obzirom na nestabilnost uzrokovanu započetim Domovinskim ratom, Dubravko kao hrvatski branitelj nije bio u mogućnosti širiti poslovanje. Nakon tih turbulentnih vremena, na temeljima dugogodišnje tradicije i proizvodnje u obiteljskom gospodarstvu, 1995. godine Dubravko Pernjak osniva tvrtku MIH te oprema mini siranu sa proizvodnjom Paškog sira u nešto većim količinama za tadašnje vrijeme.
Po povratku sinova Šime i Marina sa školovanja, rodila se ideja o izgradnji većeg objekta za proizvodnju sira te je 2006. godine sirana MIH krenula sa proizvodnjom u potpuno novom objektu, koji je izgrađen po europskim standardima i sa modernim proizvodnim pogonom. Kako je s godinama rasla i potražnja za našim sirevima, javila se i potreba za širenjem asortimana pa sirana MIH uz Paški sir, proizvodi i sireve od kravljeg mlijeka i razne miješane sireve.
Za proizvodnju vrhunskih sireva potrebno je vrhunsko mlijeko koje za Paški sir dobivamo od našeg matičnog stada koje broji 450 muznih ovaca, autohtone pasmine otoka Paga, Paške pramenke. Ujedno smo prvi na otoku koji smo modernizirali način mužnje te 2011. godine uveli smo sustav strojne mužnje ovaca. S obzirom da nam količine iz naše proizvodnje nisu dostatne, surađujemo sa brojnim domaćinstvima na otoku Pagu koja se bave proizvodnjom kvalitetnog ovčjeg mlijeka. Osim ovčjeg mlijeka MIH Sirana otkupljuje i kravlje mlijeko, od naših kooperanata sa područja Dalmatinske zagore i Like, za proizvodnju ostalih vrhunskih kravljih sireva.
MIH Sirana zapošljava 25 djelatnika, a ukupno proizvodi preko 250 tona sireva godišnje te posluje kao respektabilan proizvođač sireva na području Republike Hrvatske i šire. Garancija kvalitete naših sireva je nasljeđe obitelji Pernjak, i obveza naspram naših predaka.
Paški sir“ proizvodi se na otoku Pagu, koji geološki spada u kraško područje s izrazitom dinarskom morfostrukturom. Pravilni nizovi vapnenačkih bila i zaravni presječeni su flišnim udolinama koje su uglavnom male ili su potopljene. Dominantan kraški reljef i oskudnost kvalitetnih obradivih površina utjecali su s jedne strane na karakteristike biljnog pokrova otoka, a s druge strane na razvoj ovčarstva kao glavne poljoprivredne aktivnosti.
Osim geomorfoloških karakteristika, na razvoj i sastav biljnog pokrova otoka Paga utjecao je i njegov smještaj unutar mediteranske klime (na prijelazu iz submediteranske u eumediteransku zonu) koju karakteriziraju kratke i blage zime te duga i topla ljeta. Prosječna godišnja temperature zraka iznosi 16°C (prosječne mjesečne temperature u siječnju iznose oko 5°C, a u srpnju oko 26°C). Poseban utjecaj na sastav biljnog pokrova ima bura, jak i hladan vjetar koji često puše u zimskim mjesecima. Bura je značajna jer s mora podiže kapljice vode i raznosi ih po otoku uzrokujući posolicu, zbog čega se u tlu povećava koncentracija soli. Pod utjecajem bure su na sjeveroistočnoj i istočnoj strani otoka tijekom tisućljeća stvoreni nepregledni predjeli golog kamena i siromašnih kamenjarskih pašnjaka, pa se područja s više vegetacije mogu naći samo u prostranom zapadnom dijelu otoka. Stoga, ukupno gledajući, Pag u odnosu na druge velike jadranske otoke ima puno manje vegetacije, posebice visoke. Područja prekrivena šumama su vrlo ograničena, pa u strukturi njegovog površinskog pokrova dominiraju krški pašnjaci – vrlo važni za otočno poljoprivredno gospodarstvo jer čine 90% ukupnih poljoprivrednih površina.
Recentna floristička i fitocenološka znanstvena istraživanja najučestalijih pašnjačkih zajednica na otoku Pagu utvrdila su postojanje 331 vrste vaskularne flore, od kojih većina pripada mediteranskom flornom elementu. Navedena biljna raznolikost kamenjarskih pašnjaka otoka Paga manja je u odnosu na druge jadranske otoke, prvenstveno kao posljedica geografskog položaja, klimatskih čimbenika i slabe vertikalne razvedenosti. Specifični prirodni uvjeti stoga prvenstveno pogoduju rastu flore tipične za sredozemne pašnjake, pa na većini pašnjačkih površina otoka nalazimo visok udio aromatičnog i ljekovitog bilja poput stolisnika (Achillea millefolium L.), pelina (Arthemisia absinthium L.), komorača (Foeniculum vulgare Mill.), smilja (Helichrysium italicum Roth G. Don), gospine trave (Hypericum officinalis L.), metvice (Mentha sp.), rutivice (Ruta graveolens L.), majčine dušice (Thymus vulgaris L.) i kadulje (Salvia officinalis L.)
Jedina domaća životinja koju je moguće uzgajati na tako slabo produktivnim krškim pašnjacima jest ovca. O stoljetnoj stočarskoj tradiciji stanovnika otoka Paga govori dokument iz 1070. godine u kojem se spominje selo Vlašići čiji je naziv deminutiv riječi Vlah, koja je označavala romanskog stočara – pastira. Krajem 18. stoljeća na Pagu se već uzgajalo oko 25.000 ovaca, dok se danas njena populacija procjenjuje na oko 30.000 grla.
Paški sir je tvrdi ovčji sir koji se odlikuje ugodnim pikantnim okusom i zbijenom zatvorenom teksturom. Može se prepoznati po svom pravilnom, niskom cilindričnom obliku, ravnom do lagano konveksnom plaštu i te po relativno malim dimenzijama (mase do 3,5 kg). Boja tijesta sira je od svijetložute do tamnožute ili boje slame. Kora je tvrda i glatka, a boja joj varira tijekom zrenja te može od zlatnožute prijeći u svijetlocrvenkasto-smeđu. Kod mlađih sireva kora je dovoljno mekana da bude jestiva. Ovisno o zrelosti, tekstura i okus Paškog sira mogu se donekle razlikovati. Mladi Paški sir zrelosti 2 mjeseca je slabo elastičan, lako reziv, a na prerezu može biti bez ili imati manji broj rijetko raspoređenih okruglih sitnih očica. Okus mu je blago sladak, umjereno slan i ugodno pikantan, s tipičnom notom ovčjih sireva. Ima izraženu trajnu aromu karakterističnu za područje proizvodnje te podsjeća na sredozemno aromatično i začinsko bilje. Tijekom zrenja Paški sir postupno postaje pikantniji, povećava se intenzitet okusa, arome, mirisa i boje, a sirno tijesto dobiva na čvrstini. Potpuno zreli „Paški sir“, zrelosti šest i više mjeseci, je fine granulirane strukture, a rezanjem se nepravilno lomi. Okus mu je pikantan, harmonično pun, u ustima se topi, a pod jezikom se osjećaju fini kristalići.
